Putujuća Bezglutenska radost Adrijane Bručić

Za Adrijanu Bručić svi znaju preko njenog bloga Bezglutenska radost. Ona voli da mesi, voli slatkiše, voli da piše i fotografiše. Njene fotografije prosto želite da pojedete, a prste da poližete! One su tako žive i u potpunosti dočaravaju radost koju Adrijana pokušava da prenose svima onima koji žele da se hrane bez glutena.

Prijatelji za nju kažu da je divno stvorenje i da pršti od energije, da je uvek tu za njih, ali ona nije takva samo prema prijateljima, na svako pitanje – ona pomaže, na svaku nedoumicu – ona uskače, na svaku molbu – ona odgovara, jer zna kako je njoj bilo i kako se osećala kada je saznala da mora preći na bezglutensku ishranu.

Sa Adrijanom smo popričali o njenim počecima i izazovima koje su je pratili na bezglutenskom putu, kao i o planovima koje ima na stvaranju svoje bezglutenske priče.

Biće nam čast što će biti naš gost u Beogradu na radionici koju će održati za sve koji žele naučiti kako da rukuju sa bezglutenskim brašnom.

Pročitajte njenu priču koju je podelila sa nama i odmah uzmite papir i olovku, jer nam je spremila dva brza i jednostavna recepta za slano i slatko pecivo bez glutena.

• Kako je krenula tvoja bezglutenska priča?

Počelo je kad mi je liječnik rekao da možda imam celijakiju i predložio promjenu prehrane. Tad još nisam imala pojma što je celijakija. Iz ordinacije sam izišla izgubljena, došla kući i rekla suprugu da moram na nekakvu bezglutensku dijetu, a ne znam odakle krenuti. Činilo mi se da se sve urotilo protiv mene: ja sam sladokusac, a sad moram jesti nešto drugačije! Sjećam se da me suprug zagrlio i rekao: “Ja ću ti pomoći, zajedno ćemo to prevladati.”

I tako je krenulo; istraživala sam, stalno zapitkivala, našla se u grupama potpore, koje su mi puno pomogle. Jednostavno nisam htjela odustati od sebe.

• Koliko je važno slušati svoje telo?

Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari. Da nisam slušala svoje tijelo, moja bi priča završila drugačije.

Zaista sve polazi od zdravlja: kad se brineš o svom zdravlju, nije kvalitetniji samo tvoj život, nego i možeš više dati onima oko sebe.

Bezglutenska radost

• Da li si imala izazove na svom putu ozdravljanja?

Jesam. Isprva mi se činilo da ću se morati odreći mnogo toga što volim. Danas znam da nije tako: gotovo sve što sam jela prije jedem i sad, samo u bezglutenskoj verziji.

Također, na početku mi je malo toga uspijevalo od bezglutenskog brašna. Bio mi je to izvor velike frustracije. Danas mi je sve to čak i pomalo smiješno. Koliko me puta suprug, nakon tko zna kojeg pokušaja da umijesim nešto jestivo, našao u pregači zamrljanoj brašnom i lica zamrljanog suzama! To mi je bio jedan od najvećih izazova.

Uz to, mučilo me kako ću obitelji i prijateljima objasniti što jedem, zašto ne smijem ovo ili ono, kako paziti na kontaminaciju glutenom i slično. Na koncu je sve sjelo na svoj mjesto i danas svi oko mene pokazuju razumijevanje i želju da mi pomognu na mom bezglutenskom putu.

• Koliko je bilo teško boriti se sa svakodnevnim izazovima?

Na početku vrlo teško. Prvi izazov je kad si u gostima. Na moje vječno “ne, hvala, ja to ne smijem jesti” uvijek bi uslijedio odgovor: “Ma daj, neće ti biti ništa od to malo!” Bilo je potrebno mnogo strpljenja i truda da educiram ljude oko sebe o opasnostima kontaminacije glutenom.

Vodič za početnike u bezglutenskoj ishrani

Drugi je izazov bila činjenica da gotovo nigdje izvan kuće ne možeš ništa pojesti: ne možeš za užinu kupiti sendvič ili pecivo, ne možeš otići u neku zalogajnicu, ne možeš sjesti s društvom u neku pizzeriju. Život ti postane malo kompliciraniji, u smislu da mnogo toga moraš planirati unaprijed.

• Koliko ti je trebalo vremena da upoznaš i savladaš bezglutensko brašno?

Trebalo mi je oko godinu dana, s tim da sam u početku jela cigle od kojih si mogao čvrstu kuću sagraditi! Onda se dogodio neki klik, ili se i bezglutensko brašno sažalilo nada mnom pa je popustilo. Šalim se, ali zaista, odjednom mi je nekako sve počelo uspijevati. Nakon dvije godine već sam bila toliko sigurna u sebe da sam počela voditi kuharske radionice.

• Šta ti je bilo najteže napraviti od BG brašna? Da li postoji sada nešto što ti je teško napraviti, da se često desi da ne uspe?

Najteža mi je bila savijača, to jest vučeno tijesto, ali kad sam vidjela da ne mogu živjeti bez štrudle od jabuka, obratila sam se svojoj prijateljici Kati, koja je majstorica za tijesta. Počele smo vježbati i naučila me razvaljati kore tanke kao papir. Kad sam to svladala u njezinu pomoć, mislila sam da više nema granica za mene.

Još mi je izazov takozvana “mađarica”. Moja ju je baka izvrsno pripremala. Srećom, imam njezin recept, tako da će se jednoga dana na Radosti sigurno naći i bakin recept za bezglutensku mađaricu. Pokušala sam jednom i nisam bila zadovoljna, ali mislim da znam gdje griješim. Dat ću sve od sebe da moja bude istog okusa kao bakina. Do tad čekam da “klikne”, kao s kruhom.

• Da li možeš podeliti sa nama po jedan jednostavan recept za slano  i slatko testo?

Da, naravno. Prenosim vam dva jednostavna recepta koja i početnici mogu napraviti:

Keks bez glutena

SASTOJCI:

-240 g bezglutenskog brašna
– 90 g maslaca (sobne temperature)
– 80 g šećera (običnog ili kokos šećera)
– 2 jaja
– malo vanilije ekstrakta
– po želji stavite u smjesu komadiće čokolade,orašaste plodove ili suho voće

PRIPREMA:

Od navedenih sastojaka umijesite čvrsto, a glatko tijesto.
Razvaljate ga na željenu debljinu i raznim modlicama izrežete kekse.
Stavite ih na kalup pa u frižider na 15-ak minuta, da se tijesto malo odmori, a maslac stisne. Peći 8 minuta na 180 stupnjeva dok ne dobiju lijepu boju.
Pustiti kekse da se dobro ohlade. Po želji dodatno posipati šećerom u prahu.
Čuvajte ih u metalnoj kutijici za kekse.

Slani štapići bez glutena

SASTOJCI:

– 500 g MIXB brašna (SCHAR)
– 80 grama Farabella tapioke
(oboljeli od celijakije isključivo deklariranu tapioku gluten free)
– 100 ml ulja
– sol (po želji količina)
– 300 do 350 ml toplog mlijeka(obično ili bez laktoze)

– 1 kocka svježeg kvasca
– 200 ml toplog mlijeka (obično ili bez laktoze)
– 1 čajna žličica šećera
– 2 čajne žličice MIXB brašna (SCHAR)

PRIPREMA:

Kad se kvasac digne na toplom (15 minuta), zamijesite tijesto mikserom, pokrijte i ostavite na toplom 30-40 minuta. Tijesto je rjeđe, mekše (zato miješate mikserom).
Kada se tijesto digne još jednom ga ponovno zamijesite i podijelite tijesto na manje kuglice.
Ostavite tijesto da ponovno odmori jedno 15 minuta, tada svaku kuglicu razvaljate i zarolate klipić ( malo sa uljem premažete tijesto).
Brašniti dobro podlogu i ruke jer se tijesto lagano lijepi za ruke.
Peći na 230 stupnjeva  10 do 12 minuta ovisno o jačini vaše pećnice
(premazati žumanjkom klipiće).

• Kroz tvoje postove vidi se da stalno pomažeš, podržavaš, bodriš ljude koji su na svojim počecima ili su pred nekim izazovom.  Da li si razmišljala da sve recepte i priče pretočiš u jednu knjigu?

Često me to pitaju, ali mislim da još nije vrijeme za to. Možda jednoga dana. Zasad mi je veće zadovoljstvo pomagati ljudima “na licu mjesta”, savjetima i receptima, i mnogo mi znači spoznaja da sam nekome olakšala bezglutenski početak koji je meni bio tako težak.

Usmjerila sam se prema fotografiji, koju volim i u kojoj uživam. Zasad mi je cilj da moj blog bude utočište za oboljele, mjesto gdje će naći utjehu kad saznaju za dijagnozu, spoznati da nisu sami i da postoji divna zajednica bezglutenaca koja im je voljna pomoći u svim izazovima na koje nalete.

Bezglutenska radionica

• Počela si da držiš bezglutenske radionice, pokazuješ kako se obrađuje bezglutensko testo. Zovu te iz svih gradova Hrvatske, pa i izvan granica. Da li je u planu dolazak u Beograd?

Da, na moju veliku radost, moje radionice postaju putujuće. U Beograd planiram doći iza Nove godine i to me mnogo veseli, jer već duže vreme planiram doći. U Beogradu imam prijatelje koji su bili na mojim bezglutenskim počecima, pa se veoma radujem što ćemo se uskoro družiti. U planu je da to bude iza Nove godine, ali svakako ćemo na vreme obavestiti sve zaineresovane.

Hvala Adrijani što je sa nama podelila svoju Bezglutensku radost, a posebno hvala za recepte. Radujemo se susretu sa njom na radionici, ne samo što smo sigurni da ima mnogo toga da prenese o bezglutenskom brašnu, već i zbog pozitivne energije koju širi, a emocije su te koje često daju najveću podršku osobama koje su na svom bezglutenskom početku.